Povijest

Mala humanitarna utrka iz 1998. godine narasla je u dva desetljeća u višednevni događaj koji okuplja 15 tisuća ljudi, promovira multikulturalnost i veliko srce, a uskoro bi mogla imati i status "najglazbenije" utrke na svijetu.


Kad je sad već daleke 1998. godine par stotina ljudi otrčalo centrom Rijeke prvu gradsku utrku, Homo si teć, vjerojatno je tek manji broj Riječana mogao zamisliti da se u njihovom gradu upravo rađa manifestacija koja će dva desetljeća kasnije biti poznata kao najmasovnija ulična utrka i općenito najmasovniji sportsko - rekreativni događaj u državi. Homo si teć (hajmo/idemo svi trčati) uzrečica je koja nekome tko nije upoznat s osebujnim čakavskim dijalektom može zvučati potpuno nerazumljivo. Riječanima i primorcima, naravno, ne treba posebno objašnjavati što Homo si teć znači.


Inicijativa Orlanda Rivettija koja je imala snažnu potporu djelatnika Novog lista i Grada Rijeke, a čiji je osnovni smisao te 1998. godine bio popularizacija sporta uz humanitarni karakter, danas je narasla na desetak zasebnih utrka raznih razina zahtjevnosti, koje se protežu tijekom tri vikenda i okupljaju zajedno preko 17 tisuća ljudi.


U utrkama sudjeluju cijeli sportski klubovi, udruge, obitelji, grupe prijatelja i mnogi građani koji se upravo na Korzu odvaže na svoje prve “brze kilometre”.